O dopunskim školama

Šta podrazumeva nastava maternjeg jezika u dopunskim školama?

Izrazom “nastava maternjeg jezika u dopunskim školama”, odnosno “nastava jezika porekla” (nem. Herkunftssprachlicher Unterricht – HSU; u Švajcarskoj: Unterricht in heimatlicher Sprache und Kultur – HSK) označava se fakultativna dopunska nastava koju u mnogim imigracionim zemljama mogu pohađati učenici s migracionim poreklom, a koja se izvodi na njihovom maternjem, odnosno, prvom jeziku, ili jeziku porekla. U zavisnosti od zemlje i područja, ova nastava se naziva nastavom maternjeg jezika, ili nastavom jezika i kulture zemlje porekla. Na francuskom govornom području reč je o ELCO
(enseignement de langue et culture d’origine), a na engleskom o tzv. supplementary schools.

Nastava maternjeg jezika u dopunskim školama po pravilu se nudi učenicima od prvog do devetog razreda. Najčešće se izvodi nakon redovne školske nastave, ili tokom slobodnih popodneva, s fondom od dva časa nedeljno. U razredima dopunske škole često se nalaze učenici različitog uzrasta i dva do tri različita školska nivoa (vrtić, osnovna škola i niži razredi srednje škole). Nastavnici i nastavnice u ovim školama su govornici maternjeg jezika (native speakers) i profesori jezika.

Koji su ciljevi nastave maternjeg jezika u dopunskim školama?

Nastava u dopunskim školama ima dva glavna cilja: s jedne strane, učenici treba da poboljšaju poznavanje jezika i kulture svoje zemlje porekla, dok, s druge strane, dopunske škole maternjeg jezika treba da doprinesu orijentaciji i integraciji učenika u školski sistem i u društvo imigracione zemlje. Taj drugi aspekat je posebno značajan za one učenike koji se po završetku školovanja neće vraćati u zemlju porekla. U tom smislu, dopunske škole imaju važnu ulogu u procesu građenja uravnoteženog bilingvalnog i bikulturalnog identiteta kod učenika. One istovremeno doprinose prepoznavanju višejezičnosti kao izuzetno bitnog resursa za društvo svake zemlje.

Ko organizuje nastavu dopunskih škola i kako one mogu biti integrisane u redovnu nastavu?

Način organizacije dopunskih škola zavisi od zemlje porekla. Časove jezika, ako je to moguće, finansiraju imigracione zemlje, konzulati ili ambasade zemalja porekla, ili neke privatne institucije. Zbog različitih oblika finansiranja, i razlike u primanjima nastavnika u dopunskim školama često su velike.

U kojoj meri će nastava maternjeg jezika u dopunskim školama biti integrisana u lokalni školski sistem zavisi od imigracione zemlje. Indikatori za procenu te integrisanosti su sledeći: je li nastava dopunske škole integrisana u raspored časova regularne škole, postoje li kooperacioni projekti dopunske i regularne škole, ima li usavršavanja specijalizovanih za nastavnike u dopunskim školama, kao i kolika su njihova primanja.

Pred kojim izazovima stoji nastava maternjeg jezika u dopunskim školama?

Najvažniji zazovi koji se postavljaju pred nastavu maternjeg jezika u dopunskim školama su sledeći:

• Velika ponuda vanškolskih aktivnosti predstavlja konkurenciju pohađanju dopunske škole maternjeg jezika. Posledica toga je stalno smanjivanje broja učenika u dopunskim školama maternjeg jezika.
• Pad broja učenika je posebno izražen tamo gde nastava u dopunskim školama nije integrisana u redovnu školu, što predstavlja dodatni problem.
• Nastava jezika se najčešće odvija u grupama učenika s neujednačenim uzrastom i nivoom znanja jezika. To znači da se radi sa različitim predispozicijama i potrebama učenika.
•  Uslovi zapošljavanja i zarada nastavnika u dopunskim školama maternjeg jezika uglavnom su nezadovoljavajući.
•  Vrlo se retko ukazuju prilike za saradnju s nastavnicima u redovnim školama.