Napomena:
Projekat je veoma pogodan kao uvod u jezičko-biografske tematske celine, predstavljene u 3.5.
Tok:
- N pravi dovoljno detaljan, ali ne predug uvod: Svi mi odrastamo u i između dva jezika; našeg maternjeg, onog koji se koristi u školi, jezika naših suseda, engleskog u reklamama i na muzičkoj sceni tid. I dijalekti i standardni maternji jezik, kao i jezik imigracione zemlje su – jezici. Neke od tih jezika volimo, neke baš i ne. Razlike u odnosima prema tim jezicima možemo predstaviti tako što ćemo određene jezike povezati sa delovima tela na crtežu.
- Svako dete dobija po papir sa konturama dečaka ili devojčice. Zadatak: uzeti bojice, u gornjem delu papira napraviti legendu boja (npr. crveno = dijalekt maternjeg jezika; plavo = standardni maternji jezik; zeleno = jezik (dijalekt) imigracione zemlje; ljubičasto = tamilski (jezik neke porodice u susedstvu) itd).
- Na papiru obojiti delove tela koji odgovaraju nekom od jezika određenom bojom (npr. maternji jezik/dijalekt kod srca; školski francuski jezik – ruke, jer će mi taj jezik možda jednom pomoći u poslu itd). Neki jezici iz okruženja mogu biti „nacrtani“ i pored figure na papiru (npr. jezik komšija koji često čujem, ali s kojima nemam neke posebne veze). Važno: ne davati predloge ili pravila! Bojenje kontura jezika izvodi se kao samostalan rad i uz apsolutan mir u celom razredu.
- Nakon 10–15 min. U sedaju zajedno (ili ceo razred, ili u tri grupe) i objašnjavaju svoje slike: koji jezik sam stavio uz koji deo tela i zašto, koji jezik ima za mene kakav značaj i zašto?
Varijante:
Portret U ili sopstvena kratka biografija s naglaskom na jezike (moj prvi jezik, koje još jezike znam, koji jezici se govore u mom okruženju itd).
Dalja literatura
Za više informacija o „pronalazaču“ jezičkih portreta, profesoru Hans-Jirgenu Krumu (Hans-Jürgen Krumm) iz Beča vidi: http://www.akdaf.ch/html/rundbrief/rbpdfs/61_Mehrsprachigkeit_Sprachenportraits.pdf