Tok:

Svaka nastavna jedinica u dopunskoj školi (npr. sedmični dvočas) počinje sekvencom čitanja učenicima. Đaci sedaju tako da im bude udobno, a N im čita neku knjigu tokom najmanje 15 minuta. U prvom planu je ovde uživanje i poniranje u priču.


Napomene:

  • Važno je, pogotovo kad se čita cela knjiga (a ne pojedine kratke priče), da se ritual ponavlja tokom dužeg vremenskog perioda, jer bi U inače mogli zagubiti „crvenu nit“.
  • Nastavu maternjeg jezika u dopunskim školama često pohađaju U različitog školskog nivoa. Da bi svima bilo zanimljivo, treba odabrati neki tekst koji se obraća svim uzrastima. Alternativa: kratki tekstovi na smenu za niži, srednji i viši nivo.
  • Tokom sekvence čitanja u razredu mora biti mir. Đaci eventualno smeju nešto crtati, ali nije dopušteno raditi ništa što pravi buku i skreće pažnju.

Varijante:

  1. Lektira se bira zajedno s U. N priprema izbor tekstova. Naravno, i U smeju doneti tekstove.
  2. Knjige ili priče ne mora uvek da čita N, i U mogu preuzeti tu ulogu. Važno je da se glasno čitanje intenzivno uvežba. Dobro je đacima dati tekstove nedelju dana ranije da uvežbaju čitanje. Na taj način se može i dobro diferencirati (U koji slabije čitaju pripremaju kraće, a oni koji bolje čitaju duže tekstove).
  3. Čitanje se uvek snima magnetofonom ili drugim medijima (diktafonom, mobilnim telefonom, kompjuterom). Na taj način nastaje audio-knjiga koju je, naravno, moguće i pozajmiti; kopije se mogu staviti na raspolaganje i drugim razredima. Varijanta: stariji U snimaju čitanje neke knjige za mlađe učenike. Upor. i predlog za nastavu br. 10 „Čitanje i snimanje čitanja za druge“.