Poređenja prvog i školskog jezika (recimo, nemačkog), ali i poređenja standardnog jezika i dijalekata, moguća su na različitim nivoima. Ona profitiraju od dvojezičkih kompetencija učenika i često predstavljaju veoma zanimljiv način za učenje. Ako učenici u školi ili privatno uče ili znaju još neki jezik, moguće je, naravno, i taj jezik uključiti u vežbu poređenja.
Mogućnosti:
- Poređenje i skupljanje reči („mačka“ na različitim jezicima; dijalektalne reči za određene stvari na prvom i školskom jeziku itd.).
- Traženje reči koje na oba jezika isto ili slično zvuče, ali imaju potpuno različito značenje (npr. nemački „Hund“ (pas) – albanski „hundë“ (nos); turski „armut“ – deutsch „Birne“ (nem. „Armut“: siromaštvo)).
- Poređenja i skupljanje izraza („dobar dan“ na više jezika; doslovna prevođenja izraza kao „koliko je sati?“, „kako se zoveš?“).
- Ekvivalenti izreka: Kojom nemačkom izrekom možemo najbliže prevesti neku izreku iz prvog jezika?
- Poređenje tvorbe reči (kako se, recimo, mnogobrojne složenice u nemačkom (Haustür, Wandtafel, grasgrün, autofahren…) prevode tj. stvaraju na prvom jeziku?
- Poređenje građenja rečenice na osnovu sopstvenih rečenica (napisati rečenicu na maternjem jeziku, a ispod napisati istu rečenicu na školskom jeziku; strelicama povezati odgovarajuće elemente; isprobati na više rečenica, porediti i izvoditi zaključke).
- Prevođenje kraćih tekstova: gde se pojavljuju teškoće, šta mora biti prevedeno drugačije nego što je napisano? (Ovde mogu, recimo, dva U prevesti jednu kratku pesmu i razmeniti utiske.)
- Poređenje standardnog jezika i dijalek(a)ta na prvom jeziku (i eventualno na školskom jeziku). Uključiti raspitivanja kod baka i deda, po internetu i u knjigama.